Kada su prije rata, u seriji "Nadrealisti" glumci predvidili sta ce se desiti praveci scene sa barikadama po stanovima, ironizirajuci na podjelama medju narodom, religijama, mjesanim brakovima, ….kasnije, oni nepazljivi gledaoci, po citavom Balkanu, su ih kovali u zvijezde : "svaka im cast, sve su predvidjeli…".
Lako im je bilo predvidjeti, mislim se tako ja, kada je on u dnevnom boravku pisao scenario za emisiju, a otac mu u kuhinji spremao scenario za masakre.
Svi smo imali priliku vidjeti Ajnstajnski nadrealisticnu scenu cijapanja atoma, dok se nase drustvo, u svakom pogledu, cijepalo realno da nemoze biti realnije….
Nas balkanski narod je tada, uoci i u toku rata pao na ispitu analiziranja realiteta, i to nije toliko opasno; opasno je sto i danas, kada smo pred jos vecim iskusenjima, svi spavaju.
Niko ne razmislja o uzrocima i posljedicama sukoba, niko ne razmislja o onima koji su se pod "padronazom" ukrcali u avione nakon sto su pripremili masakre….
MEDO
"Jalijas" je, u Sarajevu, neko ko zivi na ivici zakona ; neko ko voli avanture, ko kocka, neko ko se redovno tuce po kafanama, ….to je otprilike neko ko zivi s one strane ili na samoj ivici zakona.
Na Bjelavama, jalijasi imaju obicaj zauzeti svoje pozicije : pred prodavnicama, pred kaficima….i tu komentarisati najnovije dogadjaje, tuce, pucnjave, mahalske price, prevare, belaje, sportske dogadjaje….
Kada sam zivio u Sarajevu i ja sam hiljadu puta tako "komentarisao" razlicite dogodovstine.
U takvim prilikama, cesto nam se priblizavao, i provodio vrijeme sa nama, jedan, po svemu, -naizgled (ali, samo naizgled ) – sasvim obican covjek ; zvani Medo, prezimena, – BUKVIC !
On je nizak rastom, velikog orlovskog nosa, klempavih usiju i izbacenih zecijih zuba.
Dzepovi su mu puni kljuceva i ko zna cega sve ne, pa mu leviske, otezane, onako nehajno padaju do zadnjeg dijela ledja, praveci jednu vrstu levis-caksira.
Medo je "domar" u bjelavskoj osnovnoj skoli, odvajkada ( hocu reci od komunizma ) ; on je taj posao naslijedio od svog oca Sefkije.
Posao domara u bjelavskoj skoli je pun privilegija : on posjeduje sve kljuceve, on kontrolise stanje i kolicinu goriva, ….on koristi, besplatno, ugodan stambeni prostor u sklopu skole, a posla se i nema toliko. Za renoviranje i opravke se pozivaju strucnjaci a nas "domar" je ustvari tu samo da "nadgleda".
I zaradjuje !
Sjecam se tako kada smo bili omladinci i kada bi htjeli igrati fudbala, a vani je bilo nevrijeme, mi smo nalazili Medu, iskupljali ono malo djeparca sto imamo, i predavali mu u sa.. , hm, u ruke ; kako bi nas on uveo u sportsku salu tadasnje skole Vuk Karadzic. Mi bi tu ostajali nekoliko sati a on bi zaradio pristojnu dnevnicu nekog ljubaznog radnika.
To nisu bile Medine jedine "aktivnosti" ; kada bi bjelavski jalijasi odlucili da odigraju partiju pokera, poklape, ili barbuta, i oni bi nalazili skolskog domara, a ovaj bi im otvarao kabinet fizike ili matematike koji se expresno transformisao u kazino ….
Domar je naplacivao "pinku", danak, kockarsku clanarinu, ili kako vec hocete, bez ucestvovanja u igri.
On bi samo "nadgledao".
Niko sa preciznoscu ne zna reci koliko je Medo na taj nacin zaradio novaca. Niti je to koga interesovalo. Kao sto nas nije interesovalo ni to dinastijsko nasljedjivanje "luxuznih" radnih mjesta. I stanova.
Pocetkom rata, Medu smo cesto vidjali u drustvu jalijasa, pred kaficima, kako pasivno posmatra situaciju ; on je, valjda, jos prije rata nasao dlaku u nekom rovu pa se zbog gadjenja nikad nije priblizo ni jednoj borbenoj liniji.
Odnosno, pardon, varam se ; oko Mede je ipak bilo praskanja.
Jednom prilikom, naime, kada je moj dobar drug, jedan od ljubaznijih bjelavskih jalijasa, Arif Dzindo, "senlucio" po Bjelavama, isprobavajuci svoj "magnum", pored njega se, slucajno, nasao i Medo ; Arif mu je tada, u neopreznom baratanju oruzjem, probusio stopalo. Onda je Medo par mjeseci "nadgledao" na stakama.
Kada mi je Namik BUKVIC, uoci rata, predlozio da zapocnemo sa sistematskom likvidacijom sarajevskih pravoslavaca, a za dobro nas samih, ja sam se, mlad i neiskusan, prije bilo kakve odluke odlucio posavjetovati sa Arifom Dzindom.
On mi je rekao kako mu sve to "smrdi" ali je pristao da se, jednog petka poslijepodne, poslije molitve, sretnemo sa BUKVICEM, u bjelavskoj slaticarni, kod Dzabirija.
Namik nam je izlozio plan, predlozio da skupimo novac, kako bi nas on opskrbio sa kalasima, sa kojima bi mi, onda, po njegovim rijecima, trebali od vrata, do vrata….-eliminirati !
Dzindo je pazljivo saslusao, i rekao da ce mu javiti odluku ; u nasim tadasnjim kafanskim "seansama" cesto smo raspravljali o ovoj epizodi, jer, buduci da smo odlucili da ponudu ovog evidentnog zlocinca ignorisemo, raspravljalo se da li je sarajevski kvart Bjelave, radi tog propalog dogovora, ostao bez oruzija, odnosno, ostao jedini medju svim sarajevskim kvartovima bez svoje Brigade.
Arif Dzindo je umro. Molim Uzvisenog Boga, Gospodara Nebesa i Zemlje, da mu oprosti .
Nekoliko godina poslije rata, nakon sto je dobio svoje drugo dijete, Arif je pogodjen nekom neizljecivom bolesti.
DZIHAN
Porodicni ambijent ( spunim postovanjem prema roditeljima…) mi, kao djecaku, nije bas bio extra-favorizovan (babo u muriji,nejmastina…), suprotno od stanja vecine ostalih mojih skolskih i mektebskih drugova…ali ja sam pocetkom frekventiranja djamija (7god) poceo vrijedno uciti sura, kasnije klanjati, postiti…- unatoc situaciji !
U takvim okolnostima, najelementarnija islamska pravila nalazu da Dzemat, zajednica, (ndr.Asikovac!) pocne malo brinuti o talentovanom, malom, islamofilu ; da, to bi bilo lako, kad bi bio neko ko bi postovo najelementarnija islamska pravila.
Pustiti bradu jeste islamsko pravilo , ali nije najelementarnije !
U to vrijeme frisak hadzija, moj komsija Dzihan Bukvic, se iskusavao kao pisac : napisao je svoje veledjelo "Sugestija i hipnoza" i onda se poceo domisljati kako da, na najjeftiniji moguci nacin, uredi jednu stamparijicu u basti i dvoristu porodicne kuce "Bukvica".
Ja sam kao djete pogodjeno ekonomskim nepogodama cesto po mahali trazio posla : nekome bi isao u granap , nekome na pijacu, unosio ugalj starijima i tako…
Tako ti jedan dan nas hadji/pisco/hafizo/fotokopirnicar Bukvic Dzihan nabasa na mene !
U to vrijeme sam imo ,mozda malo jace, od 10-tak godina !
Pita me Dziho: "Bil ti Ace radio?!"
"Ma kako nebi Hadzija-odgovorim mu ja-radio bi jasta bi"
Mislio sam se tada u sebi da sva djeca jedu sladolede, idu na bazene, u kina,…pa sto nebi i ja.
Medjutim , nedavno, proucavajuci malo bjelosvjetske zakone nadjem da je placanje ( pocesto uglavnom mizerno) maloljetnika za teski fizicki poso – krivicno dijelo!!!
A kakav je to meni posao hadzo/hafizo/pisco/muhafizo/psihologo/fotokopiornicarnik Bukvic Dzihan ponudio?
Vjerujte mi nema ga tezeg ( ledja me zabole cim se podsjetim ) !
Trebalo je tovariti mokru, tek iskopanu zemlju, na kolica pa ih onda vuci jedno petstotina metara do livade koju smo zvali "Maca", u ulici Donji Kartal, istresti, vratiti se nazad i po citav dan tako… plata: sitnica jest ili nije par cokolada !
Eh, sada, umjesto da talentovanog malog islamofila ohrabrujemo u ucenju sura,ajeta, hadisa…i islama uopste mi ga genocidno stimulisemo na ARBAJT!
Tako te sitnice su me i odlijepile od djamije a zalijepile za bjelavske jalijase ; ucinak 7 dugih godina robije , provedenih u biblioteci, Bogu Uzvisenom Hvala, dosta od tog vremena
No prije nego cu se otisnuti s onu stranu zakona pokusao sam studirati gradjevinu, poslije zavrsene (Medine) osnovne skole upisujem se u Gradjevinsku Tehnicku Skolu, i tamo, srecem, pogodite koga, …- Dzihana ! Radio je tada, u vrijeme sarajevske olimpijade, u toj skoli, kao, …-pedagog !
Iako sam zbog vise izostanaka izgubio prvu godinu pedagog BUKVIC se nije sjetio, – ni zbog komsijskih ni zbog vjerskih razloga, -, da me pozove na razgovor kako bi mi pomogao, odnosnop kako bi obavio svoju pedagosku duznost !
DZIHAN 2
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu…..
Ma jok , ba!
Bilo je to na sred Bjelava, na raskrscu sa ulicom Zaima Sarca, negdje u ljeto ‘92-uge, u jeku rata !
Ono kad nam je prdesjednik Izetbegovic otiso u ruke srpskoj vojsci na Lukavicu i porucio : "pustite vojsku da izadje ( srpsku vojsku, sa kompletnim naoruzanjem iz, od nas opkoljenih, sarajevskih kasarni ).
Potucam ti se ja , tako, u to (ne)vrijeme Bjelavama, nebili dje saletio koju konzervu, kad, odjednom,imam sta vidjet : glavom i bradom (vise glavom ,nego bradom;) u gomili obicnih smrtnika, stoji on, opet on: Dzihan BUKVIC.
"Selam alejkum, hadzija", velim ja,-maximalno koristeci mektebski bonton -, njemu.
"Vealejkumuselam"-odgovori meni Dzihan. Odgovori, jer ga to, najvjerovatnije, ama bas nista, kostalo nije.
Kako sam u ta (ne)vremena bio veoma dinamican decko, upoznat sa, kako elementima sarajevskog podzemlja, tako i sa elementima sarajevskog "vjerskog" zivota ( koji su, i prije rata, forsirali "JIHAD"
Napomena: oficijalni se dzihad vec odavno proklamirao ( Onda, Ceric ; "rat je obaveza", danas kupi nagrade za suzivot… ) i padali su, vec svakodnevno, na hiljade "sehida".
Veoma lako sam se i ja mogo naci medju njima ali, da li bi ja bio sehid ako sam se noc ranije vuco, ko vecina "boraca", po kafanama koje su kao nikad do tada "drmale" a izjutra poginuo od slucajne granate ili negdje u rovu, na Panjinoj Kuli? Sehid? Ne ba, sehid je nesto sasvim drugo = kada neko pogine radi Uzvisenog Boga i Vjere, a ne radi necijih interesa i masinacije….
Doduse, i imam Puska, u bjelavskoj dzamiji je , sa dzume na dzumu, ucio onaj dio suretul bekare koji govori da oni sto poginu "nisu mrtvi", ajet 2-154,cini mi se…a njegove sanse da pogine su bile, stvarno, minimalne : cuvao je luxuzni stan Bakira Izetbegovica u Takovskoj, sa smajserom u rukama, kad god je "iso u djihad"! I imam Puska je ZNAO? Da nije znao, nebi se nalazio pred kucom prdesjednikovog sina, sa smajserom. I on, dakle, taj spekulant, pripada "njima"…
Nego da se vratim na moje "dzihadsko" pitanje Dzihanu : upitah ti tako ja njega, a on, poslije par sekundi razmisljanja odgovori : "Ja, kad bi isao u Jihad, isao bi protiv tebe"!
Analizirajmo malo tu recenicu: u prvom njenom djelu, znaci, ovaj aktuelni businismen tvrdi i priznaje da on sa Jihadom nema nista .
U drugom dijelu kaze da, i kad bi isao, isao bi protiv mene! Zasto?
On zna da sam ja musliman? On to kaze zato sto zna da sam ja bio u stanju, u to vrijeme, prebaciti stvar koja mi ne pripada sa tacke "A" na tacku "B", bez odobrenja njenog vlasnika? Jesam, bio sam u stanju : ostavljen od njega i dzemata,od drustva, sa desintegrisanom familijom , nisam imao bas mnogo izbora,dragi hadjija…
Nego, zasto on nije iso u JIHAD?
Da li je to bio JIHAD?
Da li je on imao posebne informacije za razliku od vecine gradjana da ne treba ici u "JIHAD" jer to i nije bio "JIHAD", nego dogovoreni MASAKR? Odakle mu informacije?
Poznavajuci familiju Bukvic, sve goli funkcioneri, informaciju mu je mogla doci sa vise strana!
Zasto onda nisu podijelili tu informaciju sa obicnim i jadnim, veoma ljubaznim, uostalom, komsilukom, i ostalim stanovnistvom Bjelava i Sarajeva?
Zasto?
Zato sto, danas je sve mnogo jasnije, zato sto pripada i on kao i citava familija Bukvic, sionistickom pokretu !
Danas, poslije svega, BUKVICI u Sarajevu i vedre i oblace :
-Dzihan otkupljuje polako kompletan kvart Bjelave ( o drugim investicijama mozemo samo nagadjati )
– Namik je, unatoc mojim optuzbama, i dalje fukcioner, rame uz rame sa sionistom Alkalajem, u BiH vladi.
-Njihovi bratici, Amir, Edib,…. vlasnici ( satro halal ) banki, poslovnica, preduzeca, …
-Faris GAVRANKAPETANOVIC sa bratom Izmetom, otkupljuje, pomocu Saudijskih donacija bolnicu Kosevo….
-Vildana GAVRANKAPETANOVIC zajedno sa bratom od Mede BUKVICA ( aha, evo nama opet „naseg" domara ; ) otkupljuje sarajevsko Porodiliste….
Ovi sionisticki termiti, koji su nam spremili ( i nazalost, prebiberili) bosanski lonac nemaju namjeru da se zaustave ; jer, kako drugacije interpretirati njihovo mjenjanje strategije : naime, iz uloge bosanskih nacionalista ( SDA,- foluske) oni se transformisu u partizane vehabijskog pokreta.
Bivsi pedagog, kako rekosmo, Dzihan BUKVIC, danas, uz CERICEV blagoslov, odjeven u benladensku dzilabu, imami po carsijskim djamijama, ne mojeci se nimalo sto ce glumeci radikalca, ispasti smijesan. Odnosno, on zeli izgledati kao musliman-simpatizer terorizma, kako bi nas zapadnjaci stavili u isti kos sa Ben Ladenom, i …zbrisali sa lica zemlje ! On i njegovi tako zele terorizirati i drzati u strahu nase komsije pravoslavce i katolike…
Da ova „njihova", teatralno spremljena doktrina, dolazi iz Saudijske Arabije i od Sionista, niko ne treba sumnjati ; pogledajte najbolji dokaz, ogromnu glavu teleta koju su sionisti konstruisali oko Cabe u Meki:
http://sites.google.com/site/armincengic/jevrejskiidoliokokabeumeki
TESTAMENT
Zasto meni, mladom momcetu, napamet pada, da , sada, u cvijetu mladosti, pisem svoj TESTAMENT ?
Procitajte moje ,-slobodne i demokratske-, textove pa ce vam biti jasno!
Vise puta fizicki napadan ja se danas osjecam hodajucom metom.
No, da ne gubimo vrijeme, pocnimo sa OPORUKOM:
Meni, Arminu CENGICU, pjesniku, medjukulturalnom pratiocu, bibliotekaru, elektricaru, kuharu, vozacu lakih motornih vozila, poligloti, sekretaru bosanskog kulturnog centra "EUROPE", te, administratoru asocijacije "Union Dans
na pamet ne pada sljedece :
-Da se bacim sa 4-og sprata na kojem stanujem!
-Da se otrujem bilo kojom toxicnom supstancom!
-Da se bacim u Lamouz (duboka belgijska
-Da na bilo koji nacin kidisem na sopstveni zivot , cineci time jedan od najvecih harama!!!
Kad smo, Bogu Uzvisenom Hvala, sada ovo sve ovako lijepo stabilisali, mozemo preci na zaostavstinu:
Od materijalnih dobara imam mnogo knjiga ; one sto su na francuskom ostavljam mojoj kolegici, socijalnoj radnici, Barbari de Hay!
Knjige na balkanskim jezicima nek se podijele balkancima kojima su prijeko potrebne!
Nekoliko Kur'ani-Kerim-Kitaba koje posjedujem nek se pohrane kod moje familije u Sarajevu!
Sva moja pisana djela , -nimalo skromno, reci cete ( nije mi ,izgleda,skromnost,vrlina;)-, sva moja pisana djela, dakle, poklanjam europljanima svih uzrasta!
Nema ih puno, ali ono sto ima , uvjeren sam da moze biti od koristi aktuelno usnulim…- euro-citaocima!!!
Od materijalnih dobara posjedujem takodjer : nekoliko serpi, tanjira,casa, 1 koher, nekoliko pari cipela, dvoje patike, par trenerki, majica, pantolona, jakni…sve ovo nek se podjeli lijeskim klosarima, medju kojima imam mnogo poznanika!
Posto sahrana i prevoz kostaju crno iza nokata, ako me "selidba" zadesi daleko od Sarajeva, Moga Grada, volio bi da se pokopam pored nekog Stabla, sa dubokim korijenom, sirokim granama,…!
Volio bi, takodjer, da se nad mojim tijelom obavi generalna i detaljna autopsija (paznja da se obrati na "deontologiju"tehnicara/doktora!!!) u cilju evidentiranja uzroka moje smrti!!!
Nekome ovaj testament moze izgledati smijesan, medjutim, posljednja namjena ovog texta je smijeh!
Muslimani koji procitaju ovaj text nek me spomenu u svojimmolitvama i ja njih cesto spominjem !
Buduci da sam optuzio Namika BUKVICA za veoma tesko dijelo i buduci da „oni" sve rade da se taj sionista ne pozove na odgovorost ako mi se desi nasilna smrt ili ako me „nagaze" na neki drugi nacin – a poznavajuci sioniste nije tesko predvidjeti da ce biti pokusaja -, najveci krivci za moje stanje ce biti BUKVICI i GAVRANKAPETANOVICI, kao i „nas" ministar, sionista ALKALAJ…
Armin Cengic
PS : Dok nam dakle ovaj bjelosvjetski olos sprema nove masakre, mi i dalje, kako rekoh na pocetku, spavamo : neko ide na igranke u mjesnu zajednicu (organizovane od…) ; neko ide u ribu ; neko igra bingo ; neko se drogira, uglavnom, kao da smo zaboravili hiljade zrtava za koje su pomenuti paraziti odgovorni….
I dalje dozvoljavamo da nas, kako „ulema" i politicari tako i novinari, zakuhavaju sa komsijama i niko nista ne radi da to sprijeci, niko da se sjeti da im stavi brnjicu na usta….niko da pokusa sprijeciti tu njihovu predstavu ; iako smo sve „njihove" metode na sopstvenoj kozi oprobali …
Ja poslije svega ipak nas narod volim, iako jos uvijek spava ; volim one koji idu na igranku u mjesnu zajednicu, volim jalijase sa Bjelava, vlim one koji idu u ribu i zelim im, -BISTRO !
